A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..

Neki datum

23.07.2017.

Z A Š T O ? ?

Poznajem jednu djevojku koja je bila u dugoj vezi. I ta veza (kao većina današnjih) je zahtijevala ogromnu pažnju i jedan jedini pravac. Naime, njen momak je tražio od nje, kako to već obično biva jer nisam odavno u tim vodama, da sa svih društvenih mreža obriše muške osobe koje je imala do tada. Po meni krajnje nezreo i nepromišljen postupak. Danas, kada je svako od njih na svojoj strani i kada oboje idu svojim putem ona sve one muškarce što je imala nekada, ponovo dodaje i pokušava na taj način zaboraviti onoga koji je obilježio dobar dio njenog života. Znači, dodavajući muškarce i lajkajući njihove slike, ti pokušavaš zaboraviti onoga koga si voljela, odnosno i dalje voliš? A da zlo bude veće pokušavaš njega napraviti ljubomornim, kao što on pokušava tebe. Dosta sam mlađa od njih. Dosta. Ali bolje umijem živjeti ovaj život i učiti iz svojih grešaka. Ok, bili smo zajedno i došlo je vrijeme kada je tome svemu došao kraj (naravno, svaki početak ima svoj kraj) i ja se trebam pomiriti s tim na neki drugačiji način. Ljudi kada upoznaju mene, bolje rečeno ljudi koji me poznaju dugi niz godina obično za mene kažu da sam najhladnije biće bez ikakvih emocija i pobogu kako mi ti možeš davati savjete kada si takva ?! E tu je bit. Ja nisam uopšte takva. Tako samo uspijevam bolje proći i na taj način uspijevam prikriti sve svoje rane. Ja nisam imala potrebu dodavati muškarce nakon mog raskida. Apsolutno. Čak su mene dodavali, ali ja ih nikada nisam ni prihvatila. I dan danas čekaju. Neka čekaju. Čak nisam imala potrebu da ga pravim ljubomornim zato što prvenstveno nisam takva osoba, a potom da je htio da me i dalje voli i da obraća pažnju na mene ostao bi sa mnom, zar ne ? Vjerujte mi, bila sam tada klinka (šta, sad sam kao odrasla? :D), ali sam imala takvo razmišljanje. Meni jeste bilo teško tada. Užasno teško. Koliko, samo Bog i ja znamo. Ali nikada nisam ni od koga tražila da me sasluša, da mi da neki savjet kako da sve to zaboravim jer sam znala da samo ja to mogu. Samo ja sebi mogu pomoći. Ako hoću zaboravit ću, ako neću patit ću se i to je to. Jedino kome sam nešto pričala je ovaj blog. Jedino mi je on pomogao. Nisam ni njemu rekla sve pojedinosti te priče jer ih samo ja smijem znati. I samo ja znam kako se moram nositi s tim. Zato.. Hoću da vam kažem, uostalom ko sam ja da vam bilo šta govorim ali morala sam ovo podijeliti sa vama. Neko će odrasti i sa dvanaest godina, a neko neće ni sa trideset. Nije do godina, do ljudi je, definitivno.


Stariji postovi

A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..

02.04.2016.
23.07.2016.
"I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: "Mrtvi su!"- Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!"


Ja sam jedna od onih, naivnih i dobrih, što ne bježe kad je najteže!

Mogli su oni jedno bez drugog. Mogli su čak biti s drugima, pronaći nove ljubavi, okrenuti leđa jedno drugom. Ali su se uvijek vraćali. Bili su isti - isti inat, isti ponos, isti osjećaji. Voljeli su se i mrzili u isto vrijeme. A takva ljubav je jača od svega.

U tuđem zagrljaju hladno je :-)

Ono posljednje, najveće razočarenje u nekoga, doživiš kada shvatiš koliko malo je potrebno da taj neko digne ruke od tebe. Tada shvatiš da nije vrijedan ničega, ni tvoje ljubavi, suza, ni tvog vremena. Jednostavno, pustiš ga, jer je on odavno već pustio tebe.

" Iako nismo više zajedno, ona se trudila da bude dio mog života. Često bi se javila, pitala kako mi je, kako živim. Željela je samo da čuje da sam dobro, a ja bih je svaki put hladno ispalio. Nije me zanima, ili možda ipak jeste, ali nisam želio da joj to pokažem. Trpio sam koliko sam mogao. Ponos, znam, stalno mi je govorila to. Ali takvi smo svi, ne samo ja. Naravno da to nije opravdanje za moje postupke. Ali, ne mogu protiv sebe. Znam da se svi mogu promijeniti ako to žele. Ona mi je čak rekla da jesam, ali prebrzo. Shvatila je da sam ono isto đubre koje sam bio i prije. Razočarao sam je ponovo, a ona me voljela. Voljela je sve što volim i ja. Bila je jedina koja me je razumjela i kojoj sam mogao reći sve. Čak sam joj pričao o drugoj, a ona me svaki put saslušala, i savjetovala. Znam da bi i sada, kada bih se javio, imala isti osmijeh kao i prije, znam da ima želju da me zagrli, da pričamo satima kao nekad... Ali, više neće pokazati da joj je stalo, trudit će se da me ignorira, isto onako kako sam ja nju. To mi i treba, zaslužio sam, ja sam svoje šanse propustio. Vratit će mi se sve, rekla mi je to. Kad budem želio da budem sretan, neću biti, uvijek ću se sjećati kakav sam prema njoj bio, i da je sad taj neko isti prema meni. Kreten sam, koji sve ovo i zaslužio. Nikada je neću zaboraviti, kao ni ona mene. Uvijek će biti jedan dio mene, ma koliko želio da je zaboravim. Kratko je trajalo, ali se nikada neće zaboraviti. Mila, voljet ću te zauvijek, ne zaboravi to. "

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
42946

Powered by Blogger.ba