A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..

Neki datum

19.05.2019.

Jer život...--->

Nekada jedna šesnaestogodišnjakinja koja je sa najiskrenijim emocijama ušla u te, rekla bih, najsretnije godine bojala se kako će preboljeti onoga kojeg je voljela. Bijaše to poodavno. Doživjeh tada tu prevaru i rekoh sebi kako se neću do kraja uspjeti oporaviti, te da ću u ljudima uvijek vidjeti nešto njegovo. Plašila sam se svake naredne ljubavi i onoga što ona nosi sa sobom. Ali u biti, bila sam vrlo sretno dijete. Da ne lažem ni sebe, a ni vas. Objasnit ću vam i zašto. Danas sam dvadesetogodišnjakinja. I ako me pitate, šta sam naučila kroz tu razliku godina, imala bih vam mnogo štošta ispričati. Pričala bih vam kako se sve preboli, iako vam se to tako i ne čini u određenom trenutku koji proživljavate. Upoznat ćete mnogo osoba i znam da ćete se uvijek vraćati na početak i na tu jednu osobu, sve dok... Dok se ne pojavi neko zbog koga ćete zaboraviti da svijet i postoji. Izaći ćete iz srednje škole i shvatiti da svi ti "problemi" koje ste imali u tim danima su ništa naspram onih koji vas čekaju na fakultetu. Na fakultetu se borite sa svim i svačim, pa čak i protiv sebe. Reći će vam da su fakultetski dani najljepši. Jesu. Reći ću vam i ja. Na stranu sve, ti dani vas uistinu umiju učiniti sretnim i ponosnim. Zaljubit ćete se. Iznova. Neće vam ni pasti na um ona osoba koja vam je uništila 16. rođendan, priznanjem da vas je prevarila i da sa vama ne želi ništa više. Oživjet ćete. Ali ćete svakog puta umirati dok gledate iz dana u dan kako vaša majka više nije ono što je nekada bila. Umirat ćete svakog puta jer nećete uspjeti da joj pomognete, a silno to želite. Imate toliku snagu i volju, da ste u stanju napraviti zakon koji neće dozvoliti da vašu majku išta i ikada zaboli. Kamo sreće da je to moguće. Ja umirem iznutra već pola godine. Ništa me ne oživljava i ništa neće sve dok ne pobijedimo tu bolest sa tri slova. Kada sam imala šesnaest godina, nisam imala pojma o mnogo čemu. Nisam mogla ni pomisliti da će ta bolest za koju godinu pokucati na naša vrata i staviti pik na moju mamu. Na ono najčistije i najiskrenije. Na dio moga srca. Vjerovatno sa tih šesnaest godina nisam ni slutila gdje ću se nalaziti danas i koliko ću bez obzira na sve, ponositi se sobom. Pronalaziti snagu u samoj sebi i boriti se, ma koliko bilo teško. A vjerujte mi, nikada nije bilo teže no sada... Svi ti tadašnji, naizgled problemi su ništa naspram ovog koji mi ne da mira noćima, već šest mjeseci. Nekada se uspijem nasmijati u ovim trenucima pa kažem sebi da bih sve dala da se vratim u te šesnaeste i da mi je najveći problem što me neko tamo, danas sasvim niko i ništa, prevario i ostavio. Hoću da vam kažem... Nemojte misliti da su problemi koji su trenutno u vašem životu, nerješivi. Nemojte se kidati ni zbog koga. Nemojte nikada sebe davati 100% jer ljudi to znaju iskoristiti i onda vas odbaciti. Nemojte se trgati zbog nekih prolaznih stvari. Želim vam reći da sve prođe u životu. Moje šesnaeste su prebrzo prošle i već imam 20. A tada su mi se te dvadesete činile tako dalekim. I još nešto.. Jedine osobe koje će vas voljeti bez obzira na sve i jedine osobe kod kojih se možete osjećati najsigurnije jesu vaši roditelji. Svaki dan im ukazujte koliko ih volite i koliko su vam potrebni. Jer vjerujte.. Nikakvi prijatelji, nikakva šira porodica... Svi su tu samo kada je dobro. A ja znam, da ću za koju godinu ući ovdje i biti sretna što se sve dobro završilo. Jer vjerujem. Istinski vjerujem i volim život, bez obzira na sve udarce koje mi je zadao. Da nije bilo toga, ne bi bilo ni ovoga posta niti ove moje snage. Mama, volim te, nestvarno te volim.


Stariji postovi

A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..


02.04.2016.
28.10.2017.
"I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: "Mrtvi su!"- Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!"


Ja sam jedna od onih, naivnih i dobrih, što ne bježe kad je najteže!

Mogli su oni jedno bez drugog. Mogli su čak biti s drugima, pronaći nove ljubavi, okrenuti leđa jedno drugom. Ali su se uvijek vraćali. Bili su isti - isti inat, isti ponos, isti osjećaji. Voljeli su se i mrzili u isto vrijeme. A takva ljubav je jača od svega.


Ono posljednje, najveće razočarenje u nekoga, doživiš kada shvatiš koliko malo je potrebno da taj neko digne ruke od tebe. Tada shvatiš da nije vrijedan ničega, ni tvoje ljubavi, suza, ni tvog vremena. Jednostavno, pustiš ga, jer je on odavno već pustio tebe.

Ti nisi otišao, još si tu. I nikada nećeš otići.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
74277

Powered by Blogger.ba