A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..

Neki datum

15.06.2018.

Izvini

Prošli Bajram si se javio i iskritikovao me što se javljaš prvi da čestitaš jer si stariji. A poznavajući mene, kao nekoga koga si upoznao i odmah ti rekao da nikada više neće učiniti prvi korak ni u čemu i ni prema kome jer ih je nekad činila na pregršt, a neko nije znao cijeniti, onda si se trebao voditi time uvijek. Sjećam se tog Bajrama baš danas, na ovaj Bajram. Spojio nas je taj praznik, zahvaljujući toj poruci zato što prije toga nismo pričali neko vrijeme zbog nama poznatih razloga. Nakon toga sve je krenulo kako treba. Za tebe, za mene, za nas. Danas sam sanjala tebe, nećeš vjerovati. Na Bajram. Ovih dana sam toliko umorna i neispavana, da imam osjećaj da mi neko kaže spavaj deset dana bez prestanka, uvjerila bih ga da mogu. Zaspim vrlo kasno, ustanem rano, cijeli dan sam u obavezama tako da jedva sastavljam kraj sa krajem. Ali znam da će i ovome doći kraj, kao i svemu što dođe. Dakle, sanjala sam te. Ti negdje ležiš, ja naslonjena na tebe, uzela tvoju ruku i stavila je u svoju. Tako je izgledalo stvarno. Prestvarno. Pričali smo i govorila sam ti kako se često ljutiš na mene, a i ja na tebe. Onda se vratimo jedno drugom, uvijek. Rekli smo da je to vjerovatno sudbina. Zatim smo ušutjeli jedno vrijeme i gledali jedno u drugo. I tako sam se i probudila. Ta neka moja podsvijest, to nešto što me duboko negdje tišti što i ovaj praznik, ovaj najljepši Bajram koji je za mene odavno izgubio svaki smisao, ali ga eto proslavljamo, nismo zajedno. Nevjerovatno je koliko je sve to izgledalo kao stvarno. Moram ti priznati, iako se opirem tome, da mi fališ. Nisam ni slutila da će me to zadesiti i to s tobom jer uvijek sam ja tebi falila i uvijek si se ti javljao kad bih ti počela nedostajati. Ali, toliko mi fališ da bih sve dala samo za jedan trenutak, ma čak i poruku s tobom. Ne mogu ti se javiti i reći da mi nedostaješ, Bože nevjerovatno koliko, jer se ženiš i sretan si. Ne bih ti to nikad uradila. Žao mi je što sam te ispustila. Ti si definitivno prvi kojeg sam ispustila iz svojih ruku, da nisam postala ni svjesna da si izašao iz mog života. Ti si vjerovatno onaj jedini od svih ljudi koji su postojali u mom životu kojeg bih vratila u isti bez imalo razmišljanja. Hvala što si me volio. Dajdža, samo da ti kažem bajrambarećula. Volim te više od života. Ništa bez tebe, ništa...


Stariji postovi

A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..

02.04.2016.
23.07.2016.
28.10.2017.
"I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: "Mrtvi su!"- Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!"


Ja sam jedna od onih, naivnih i dobrih, što ne bježe kad je najteže!

Mogli su oni jedno bez drugog. Mogli su čak biti s drugima, pronaći nove ljubavi, okrenuti leđa jedno drugom. Ali su se uvijek vraćali. Bili su isti - isti inat, isti ponos, isti osjećaji. Voljeli su se i mrzili u isto vrijeme. A takva ljubav je jača od svega.

U tuđem zagrljaju hladno je :-)

Ono posljednje, najveće razočarenje u nekoga, doživiš kada shvatiš koliko malo je potrebno da taj neko digne ruke od tebe. Tada shvatiš da nije vrijedan ničega, ni tvoje ljubavi, suza, ni tvog vremena. Jednostavno, pustiš ga, jer je on odavno već pustio tebe.

Ti nisi otišao, još si tu. I nikada nećeš otići.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
59782

Powered by Blogger.ba