A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..

Neki datum


13.01.2018.

X

Vrlo se teško vezati za nekoga, poslije onog ko ti je bio sve i sve u životu. Poslije onog ko te naučio voljeti i sa kim prođeš kroz sve te faze koje vode ka onome što bi trebalo trajati. Mi ne potrajasmo toliko dugo, ali moja ljubav prema njemu jeste. I dan danas on je za mene moja ružičasta tačka na koju gledam baš tako. Ružičasto. Ne vidim ništa crno i ne želim vidjeti. Možda je to moja greška. Što sve gledam kroz ružičaste naočale i ne želim vidjeti loše i negativne osobine neke osobe. Svi ih imamo, zar ne? Nemam vam šta pričati o osjećaju kada volite nekoga više od sebe jer vjerujem da ste svi vi prošli ili još uvijek prolazite kroz tu fazu. I meni je sad mnogo teško vezati se za nekoga jer znam da to neće nadmašiti moju ljubav prema njemu i da će to (vrlo moguće) biti 50% mog davanja i borbe. A možda taj neko zaslužuje više od toga. Ja ne znam kako drugi funkcionišu po tom pitanju, ali to je moj način. Teško je nadmašiti onu prvu ljubav. Tu ljubav koja se u mnogim slučajevima, ne zaboravlja. Ali često uhvatim sebe kako mi je stalo do ove osobe koja trenutno postoji u mom životu. I moram vam priznati, da mi se to nimalo ne sviđa. Dugo sam pauzirala i u to su upućeni svi oni koji ovaj blog prate. Dugo je on postojao u meni i mom životu, svašta se izdešavalo i prije i poslije. I onaj ko je čitao sve to, zna barem djelić mene i ono što sam i na koji način sam sve to preživljavala. Ne znam zašto imam taj strah da ako pokažem da mi je stalo, da će to neko iskoristiti na najgori mogući način i samim tim me povrijeđivati. Ali isto tako sam dovoljno upoznala sebe nakon njega i shvatila sam da me ta ljubav uspjela popeti sa nivoa klinke na nivo jedne sposobne žene. Iste te žene koja je sposobna svašta nešto preživjeti i nastaviti dalje. Zato se ne trebam ni plašiti. Ali se još uvijek ne mogu zaljubiti. Jednostavno nešto koči. Postoji ta prepreka koju još niko nije uspio prijeći. I to me pomalo rastužuje jer se niko ne bori dovoljno. Niko nije kao ja. Onakva ja, da kada mi kažu da nema načina za borbu, ja ga stvorim i borim se. I nisam jednom tako uradila, već bezbroj puta. Uvijek ću pronaći put za borbu i uvijek ću se boriti za nešto što meni pripada i za ono što me čini sretnom. Niko me u tome ne može spriječiti, niko, osim Njega. I zato ja ne umijem sa onima koji se ne bore, koji sve ostavljaju i predaju se. U čemu je onda poenta ovoga života? To mi vi recite. Skrenuh s teme totalno, ali je ovo samo izašlo iz mene, pa sam eto, kao trebala napisati. Elem, ni sama ne znam poentu svega ovoga što sam pisala, znam da je samo dolazilo iz glave, a i srca i ja sam to samo ovdje prenijela. Ne znam da li je iko ikada poželio imati nekoga pored sebe sa druge planete, da niko ne zna za tu osobu, samo vi i da ste sretni s tom osobom, bez da ne mislite šta će biti sutra. Ja jesam. Baš u ovoj situaciji. Jebi ga. Slabo kome vjerujem poslije njega.


Stariji postovi

A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..


02.04.2016.
23.07.2016.
28.10.2017.
"I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: "Mrtvi su!"- Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!"


Ja sam jedna od onih, naivnih i dobrih, što ne bježe kad je najteže!

Mogli su oni jedno bez drugog. Mogli su čak biti s drugima, pronaći nove ljubavi, okrenuti leđa jedno drugom. Ali su se uvijek vraćali. Bili su isti - isti inat, isti ponos, isti osjećaji. Voljeli su se i mrzili u isto vrijeme. A takva ljubav je jača od svega.

U tuđem zagrljaju hladno je :-)

Ono posljednje, najveće razočarenje u nekoga, doživiš kada shvatiš koliko malo je potrebno da taj neko digne ruke od tebe. Tada shvatiš da nije vrijedan ničega, ni tvoje ljubavi, suza, ni tvog vremena. Jednostavno, pustiš ga, jer je on odavno već pustio tebe.

" Iako nismo više zajedno, ona se trudila da bude dio mog života. Često bi se javila, pitala kako mi je, kako živim. Željela je samo da čuje da sam dobro, a ja bih je svaki put hladno ispalio. Nije me zanima, ili možda ipak jeste, ali nisam želio da joj to pokažem. Trpio sam koliko sam mogao. Ponos, znam, stalno mi je govorila to. Ali takvi smo svi, ne samo ja. Naravno da to nije opravdanje za moje postupke. Ali, ne mogu protiv sebe. Znam da se svi mogu promijeniti ako to žele. Ona mi je čak rekla da jesam, ali prebrzo. Shvatila je da sam ono isto đubre koje sam bio i prije. Razočarao sam je ponovo, a ona me voljela. Voljela je sve što volim i ja. Bila je jedina koja me je razumjela i kojoj sam mogao reći sve. Čak sam joj pričao o drugoj, a ona me svaki put saslušala, i savjetovala. Znam da bi i sada, kada bih se javio, imala isti osmijeh kao i prije, znam da ima želju da me zagrli, da pričamo satima kao nekad... Ali, više neće pokazati da joj je stalo, trudit će se da me ignorira, isto onako kako sam ja nju. To mi i treba, zaslužio sam, ja sam svoje šanse propustio. Vratit će mi se sve, rekla mi je to. Kad budem želio da budem sretan, neću biti, uvijek ću se sjećati kakav sam prema njoj bio, i da je sad taj neko isti prema meni. Kreten sam, koji sve ovo i zaslužio. Nikada je neću zaboraviti, kao ni ona mene. Uvijek će biti jedan dio mene, ma koliko želio da je zaboravim. Kratko je trajalo, ali se nikada neće zaboraviti. Mila, voljet ću te zauvijek, ne zaboravi to. "

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
51022

Powered by Blogger.ba