A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..

Neki datum

30.07.2018.

Upitala me: "Šta ćeš kad se oženi?" Zastala sam i pogledala je. Snažno i tužno u istom momentu, snažno kao da sam u stanju da je progutam, a tužno jer sam svjesna odgovora. Kao da je znala šta ne smije nikako pitati i u šta ne smije zadirati. A dirnula je. Rekla sam -ništa-. A u to "ništa" je stalo mnogo toga. Stalo je sve ono čega se još uvijek bojim i ono što ni sama sebi još uvijek ne priznajem. Rekla sam joj kako se čovjekova snaga ogleda u tome koliko je sposoban da onome koga je volio poželi svu sreću sa nekim drugim. Također sam joj rekla da sam mu poželjela apsolutno istu tu sreću. Na trenutak me pogledala, a taj oštri pogled prekinulo je njeno pitanje: "Kad si postala ovakva?" - "Kakva?" Ostala sam bez odgovora. Možda sebična? A opet kako mogu biti sebična kada nekome drugom želim više sreće nego samoj sebi? Ne znam, čekat ću da mi kaže. Toliko puta sam imala potrebu da vidim i pročitam TO NAŠE. Uvijek me strah sputavao jer se bojim pročitati sve ono o čemu smo nekada pisali. Njega sam uvijek imala kao nekoga na koga ću se uvijek moći osloniti. Reći šta me muči i čega se bojim. Znala sam da će me dočekati topla riječ, podrška i ono rame ne za plakanje, već da naslonim svoju glavu. Danas, kada me muči mnogo toga o čemu još uvijek nemam hrabrosti pisati, nemam njega. Bog i ja znamo koliko sam voljela onoga ko je već odavno izvan mog života. Onda mi je poslao njega poslije toliko godina da mi dokaže kako u mom srcu uistinu ima mjesta za nekoga ko me zaslužuje i koga zaslužujem. Bilo je nestvarno imati nekoga ko će vas čuvati kao malo vode na dlanu, ko će se boriti za vas, neko ko neće stajati u mjestu već će koračati dalje sa vama... Bilo... Voljela bih da mogu promijeniti sebe, ako ne sada, onda nekada. I ne, nisam sada shvatila koliko mi znači. Shvatila bih to svakog puta kada bi otišao od mene, ali bi se nakon toga uvijek vratio. Dala sam sebi za pravo da pomislim da će isto biti i ovoga puta. Kako naivno.


Noviji postovi | Stariji postovi

A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..

02.04.2016.
23.07.2016.
28.10.2017.
"I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: "Mrtvi su!"- Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!"


Ja sam jedna od onih, naivnih i dobrih, što ne bježe kad je najteže!

Mogli su oni jedno bez drugog. Mogli su čak biti s drugima, pronaći nove ljubavi, okrenuti leđa jedno drugom. Ali su se uvijek vraćali. Bili su isti - isti inat, isti ponos, isti osjećaji. Voljeli su se i mrzili u isto vrijeme. A takva ljubav je jača od svega.

U tuđem zagrljaju hladno je :-)

Ono posljednje, najveće razočarenje u nekoga, doživiš kada shvatiš koliko malo je potrebno da taj neko digne ruke od tebe. Tada shvatiš da nije vrijedan ničega, ni tvoje ljubavi, suza, ni tvog vremena. Jednostavno, pustiš ga, jer je on odavno već pustio tebe.

Ti nisi otišao, još si tu. I nikada nećeš otići.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
61953

Powered by Blogger.ba